Pojam Elektronske komunikacije

POJAM ELEKTRONSKE KOMUNIKACIJE; BEZBEDNOST NA INTERNETU

·         Saznaćete:
·         Šta je elektronska komunikacija
·         Kako se štiti od neželjene pošte

POJAM ELEKTRONSKE KOMUNIKACIJE

Pod pojmom elektronske komunikacije podrazumevaju se komunikacije koje se obavljaju uz posredovanje bar jednog računara. Ove komunikacije mogu biti između dva ili više računara i nekog drugog uređaja, na primer, mobilnog telefona, običnog telefona, faksa itd. Ovakve komunikacije mogu biti jednosmerne ili u oba smera.
Kod jednosmernih komunikacija zainteresovana osoba ostavlja sadržaj koji želi da drugi vide na nekom mestu na Internetu (vwb strana, forum, blog...). Ovaj sadržaj je u principu svima dostupan. Na ovaj sadržaj se može i svoj komentar, koji je takođe svima dostupan, ali se može uputiti i elektronsko pismo onom koji je prikazao materijal na Internetu.
Dvosmerne komunikacije se obavljaju između dva ili više učesnika. Takve komunikacije mogu biti: razmena poruka u realnom vremenu pri čemu poruke mogu biti kucane ili glasovne, razmena elektronske pošte ili programi za razgovor preko Interneta kada je uz prenos zvuka, moguć i prenos slike.
Elektronske komunikacije omogućavaju brzu, laku i besplatnu komunikaciju među korisnicima. Međutim, s obzirom na to da poruke kroz računarsku mrežu prolaze kroz veliki broj računara, pri čemu se svaki put kopiraju, to ovaj način komunikacije nije bezbedan. Zbog toga  u ovakvim komunikacijama ne treba iznositi podatke koje bi neko mogao zloupotrebiti

Prvu elektronsku komunikaciju ostvario je Aleksandar Graham Bell 1876. godine.

IPAK, NAJVEĆI SVETSKI NAUČNIK U OBLASTI TELEKOMUNIKACIJA JE NAŠ NIKOLA TESLA.





BEZBEDNO PONAŠANJE NA INTERNETU

Elektronska pošta i veb su korisnici servisi Interneta, ali pored dobrih strana postoje i određene opasnosti od različitih zlonametnih korisnika i kriminalca koji putem Interneta vrebaju moguće žrtve među lakovernim korisnicima. Zbog toga ovim servisima  treba pristupati i koristiti ih sa odgovarajućom pažnjom .

Internet bi smo mogli da uporedimo sa nekim velikim gradom, poput Beograda. U gradu postoji veliki broj biblioteka, kulturnih institucija (muzeji, pozorišta) igrališta itd, tako da svako u njemu može da se zabavi u skladu sa svojim interesovanjem. Međutim, tu ima i zlonamernih ljudi poput: vandala (koji bezrazložno uništavaju skulture, cveće pišu po zidovima), siledžija (koji su spremni da nekoga pretuku bez razloga), lopova (koji će nekom oteti lančić ili mobilni telefon) do kriminalca spremnih i na teška razbojništva. Zbog toga u velikom gradu treba biti oprezan i poštovati pravila za život u njemu .Tako i prilikom izlaska na Internet moramo biti oprezni i poštovati određena pravila.

Prilikom izlaska na Internetu korisniku je omogućen pristup mnogim dobrima, ali je izložen i izvesnim opasnostima. Ove opasnosti se mogu podeliti u dve grupe:

1.      opasnost po računar korisnika,
2.      opasnost po korisnika lično.
Opasnost po korisnika računara mogu biti različite, od programa koji ga uznemiravaju do programa koji mu uništavaju podatke na računaru. Opasnosti po korisnika lično mogu doći, s jedne strane – od programa koji mu kradu podatke koji se mogu zloupotrebiti (brojeve računara u banci, brojeve kreditnih kartica lozinke za pristup  korisnikovim računarima), a s druge strane – od podatka koje o sebi sam korisnik otkriva  nepoznatim osobama.
Opširnije

U zaštiti računara od napada sa Interneta postoje dva nivoa. Prvi nivo omogućava zaštitu u antivirusnim programima (AVP) koje korisnik instalira na svom računaru. Postoje više dobrih AVP koji su besplatni ili koji se mogu kupiti uz malu naknadu. Bitno je da se ovi  programi redovno dopunjavaju. Ako je računar stalno priključen na Internetu ovi programi se obično dopunjavaju nekoliko puta dnevno. Drugi osnovni nivo zaštite jeste  zaštita koju pruža davalac usluge povezivanje na Internet – internet provajder. Ova zaštita je vezana za  računsku mrežu i o njoj brine osoba zadužena za mrežu – administator mreže. Zaštita se sastoji od specijalnog hardvera i softera koji prati ono što dolazi u meru i odlazi iz mreže  provajdera i ima zadatak da spreči  dolazak neželjnog materijala u mrežu. Ova zaštita se zove i zaštitni zid (fajervol –engl .firewall). Ime dolazi od zaštitnih zidova u velikim zgradama koji se prave od nezapaljivog materijala i imaju zadatak da u slučaju požara spreče dalje širenje vatre. Međutim, nijedan program nas ne može zaštiti od  nas samih. Tokom korišćenja elektronske pošte ili veba  korisnik će komunicirati sa nepoznatim ljudima, stvarati nova prijateljstva i druge veze. Pri novim kontaktima  i upoznavanjima treba uvek biti krajnje oprezan. Nepoznatima nikad ne treba davati svoje lične podatke, adresu stanovanja, školu koja se pohađa podatke o roditeljima, podatke o imovnom stanju itd. Naročito treba biti oprezan kada se komunicira sa nekim bez neposrednog  video kontakta (veb kamera) jer se na osnovu kucanog teksta ne može zaključiti da li se komunicira sa vršnjakom ili odraslom osobom koja se drugačije predstavlja.

U slučaju ličnog upoznavanja sa novim drugom ili drugaricom sa veba, to uvek treba da bude na javnom mestu gde ima puno ljudi. O sastanku uvek treba obavestiti roditelje. U slučaju da na sastanak  ne dođe ona osoba kakva se predstavljala preko Interneta treba odmah obavestiti roditelje, a možda i policiju.

O podacima koje neko preko Interneta evenutalno traži od učenika, sumnjivim pitanjima i predlozima treba odmah obavestiti roditelje i nastavnike.

OSNOVNA PRAVILA OD NEŽELJENE POŠTE
U opasnosti koje donosi elektronska pošta je svaki vid e-pošte čiji je sadržaj neprimeren i nedoličan, kao i pošta sa reklamnim sadržajem u kojoj se pored ličnih podataka traži i plaćanje. Spam je engleski naziv za ovakvu vrstu pošte.
Osnovna pravila zaštite od spama:
·           Pošta nepoznatog pošiljioca je spam-pre otvaranja proveriti njen sadržaj
·           Nikada ne treba davati adresu svoje e-pošte nekome koga čiji identited ne znate
·           U formularima koji se javljaju na netu ne treba ostavljati podatke koji mogu biti zloupotrebljeni
·           Pre konsultacije sa roditeljima ne davati lične podatke nikome

Oni koji zloupotrebljavaju Internet pokušavaju da dođu do podataka o kreditnim karticama i njihovim šiframa korisnika neta.
Ova pojava se zove "lov u mutnom".
Ako sumnjate da neko hoće da zloupotrebi vaše podatke obavestite roditelje ili prijavite naadresu: www.antifising.org.
Neki od poznatih programa protiv spemova: SpamAssassin, Panda, SpamKiller...
STANDARDI-ISHODI
Učenici znaju vrste elektronske komunikacije i pravila bezbednog ponašanja u okviru takve komunikacije, kao i pisana i nepisana pravila ponašanja  u toku komunikacije kojih se treba pridržavati da bi zaštitili privatnost, lične podatke kao i računar i ostalu tehničku opremu
Učenici znaju dobre i loše strane elektronske komunikacije, kao i važnost Interneta u svakodnevnim poslovima i životu